Dubrovnik je riznica i muzej, biser jadranskog mora
Dubrovnik je do danas uspio sačuvati sve povijesne građevine i njezine ljepote, brojne barokne, renesansne i romaničke crkve i palače.
Gradske zidine s utvrdom
Gradske zidine su jedan od najmonumentalnijih fortifikacijskih spomenika u Europi i primjer razvoja arhitekture tvrđava. Gradnja prvih utvrda započela je već u 8. stoljeću, ali je najintenzivnija izgradnja bila od sredine 15. do kraja 16. stoljeća. Veliki potres 1667. nije ih mnogo oštetio. Zidine opasuju grad u obliku nepravilnog višekutnika, s kulom Minčetom na najvišem sjeverozapadnom kopnenom uglu grada i tvrđavom Sv. Ivana s morske, jugoistočne strane. Jake tvrđave poput Lovrijenca na Pilama i Revelina na Pločama, mada su odvojene od zidina, spadaju u obrambeni sustav. Zid je na pojedinim mjestima visok 22 m. Debljina zida s kopnene strane je od 4 do 6 m, a s morske strane jedan i pol do 3 m. S kopnene strane pred glavnim zidom je predziđe s 10 polukružnih bastiona, a pred njima je u prošlosti bio i jarak. Glavni zid ima 14 četverouglastih kula, 2 okrugle kule, 2 ugaone utvrde i 4 bastiona. Tri su ulaza na gradske zidine: na Stradunu kod vrata od Pila, kod Tvrđave sv. Ivana i kod Tvrđave sv. Luke.
Velika Onofrijeva fontana
Prosperitet grada Dubrovnika oduvijek se temeljio na pomorskoj trgovini. U srednjem vijeku postao je kao Dubrovačka Republika jedini grad-država na istočnoj obali Jadrana koji je konkurirao Mletačkoj Republici. Uz svoje bogatstvo i diplomaciju, grad je postigao izvanredan stupanj razvoja, posebno tijekom 15. i 16. stoljeća. Dubrovnik je bio jedan od središta razvitka hrvatskoj jezika i književnosti te su u njemu stvarali mnogi značajni hrvatski pjesnici, dramatičari, slikari, matematičari, fizičari i drugi učenjaci.
Stradun je glavno trgovačko područje i glavna ulica u Dubrovniku
